Tito Govor - 1952

Ali, i zbog toga je borba bila teška što je baš u procesu revoluciju nardone borbe okupator upotrebljavao ona ista sredstva samo još mnogo perfidnije nego bivši nenarodni režimi da unesu kamen smutnje po redove između naših naroda. On (Hitler) je promovirao Pavelića, koji je ubijao ljude na stotinama i hiljadama. Pavelića izdajnika koji je prodao komad po komad naše zemlje koji je dao da napljačkaju Italiji i još više je htjeo dovesti nekoga špoleta ovdje za kralja i ropstvo. Jedno ruglo.

Dakle mi smo morali da se borimo i protiv nijemaca i da narodu po stepeno, uporno objašnjavamo o čemu se radi. Da se radi o tome da naša zemlja nikada više ne bude jedinstvena. Da se radi o tome da se ovdje stvori na dijelu evrope teren gdje će veće to biti trzavica i međusobna borba iscrpljenja što je odgovaralo fašističkoj ideologiji. Radilo se o tome da se putem jednoga izdajnika, u hrvatskoj, kao što je to bio slučaj i u srbiji sa putem nedića i u sloveniji rupnika, da se unište svi progresivni i napredni elementi.

Brojni logori u našoj zemlji jasenovac i gradiška i tako dalje, krvavi su svjedoci strašnih i svih mogućih perveznih metoda u ubijanju ljudi. Tu su ginili zajednički i Srbi i Hrvati. Tu se radilo ne samo o nacionalnom iscrpljenju drugih naroda, nego se radilo u iscrpljenju progresivnih ljudi, komunista, naprednih ljudi koji su težili za bolje nego što je bilo, i nismo sijali nacionalnu mržnju. Tamo gdje su bili zavedeni Muslimani, i Hrvati, ili Srbi, i tako dalje, mi smo objašnjavali "braćo nemojte to raditi. To će biti zlo za budućnost naših naroda." Nije kriv čitav jedan narod što ima jedan mali dio izdajnika u njegovim redovima, tražite krivice u onoj kliki koja vlada i koja je kriva za to, a ne u čitavom narodu. Oni su bili bez perspektive, njihov je cilj bio samo istrebiti svakog onog koji se njima ne svidja, fizički istrebiti. Oni nisu upoznali riječi, ljubavi čovjeka prema čovjeku, nego UBIJI ŠTO VIŠE MOŽE kroz narod i sredstva kojima ćeš naj više ljudi uništiti.

Zar su takvi ljudi, koji su klali na mostovima i po crkvama nevinu djecu, žene i ljude, zar su takvi ljudi mogli da očekivaju pobjedu u ovoj velikoj borbi? NE! Oni su se prevarili i to neka bude povuka za sve u čitavom svijetu da narod ima plamen i kad taj narod je svjestan svoje snage i svog potomstva da ga nikakva sila istrebiti ne može, i da će svaki onaj što pokuša doživiti neuspijeh. Ima danas još pojedinaca koji gledaju u natrag, koji izbijaju takvih pobuda ili posredovanje iz inostranstva, ili oni koji su izbačeni sa vlasti... Ljudi koji ponovno, i koji ne samo ponovno, nego sistematski probavaju na silu da ubace kamen smutnje u redove naših naroda... to je za svijuh šovinizam..

Gonite iz svojih redova takve ljude, mi nećemo više tako iza rata. Mi smo jedna čvrsta socijalistička zemlja! Onda trebamo imati uvijek na umu da najveća tekovina i jeste naše revolucije bratstvo i jedinstvo naših naroda. I da sad tu najveću tekovinu mi moramo čuvati da nebi nikada više doživila naša zemlja takve katastrofe. Mi smo stvoreni sa potomcima krvi jedno novo društvo -- socijalistčko društvo. Mi imamo pred sobom velike zadatke koji su zajednički svakog i Srbinu, i Hrvatu, i Slovencu, i Makedoncu, i Bosancu, i Crnogorcu. Svima je na jedno te isto na srcu i na umu da stvorimo ljepšu i sretniju budućnost za sadašnja i buduća pokoljenja. Nema više nacionalne mržnje i ne smije da bude.

Više puta sam odgledao snimak, i više puta sam pročitao govor.
Maršal govori upravo o onome u šta ja vjerujem, za šta se ja zalažem i čemu ja težim.

DOĆIĆE SVE NA SVOJE MJESTO!

Danas sam na poslu cijelo vrijeme o ovome razmišljao, o ovom govoru.
Primjetio sam da Tito govori upravo o onim nekim stvarima o kojima sam ja razmišljao prije nego što sam uopšte saznao za ovaj govor.
Tito lično vjerovatno nikad nije napravio grešku kada je u pitanju rukovodstvo Jugoslavije, ja mislim da su za većinu grešaka odgovorni ljudi koji su bili oko Tita. Tito lično, je bio predobar čovjek, časna osoba.

JUGOSLAVIJA - PONOS NAŠE PROŠLOSTI, CILJ NAŠE BUDUĆNOSTI !