Bosna i Hercegovina & Jugoslavija

Na jednom interesantnom site-u sam našao sledeća pitanja:

---

1. Mogu li Bosanski narodi zbog svog opstanka i zajedničkog života u državi koja Bosna i Hercegovina se zove smoći snage za oživljavanje nekad isprobane ideje brastva i jedinsta?

---

2. Sta je perspektiva Bosne i Hercegovine i Bosanaca i Hercegovaca u njihovoj zajedničkoj državi u skorijoj budućnosti?

---

3. Imaju li Bosanci i Hercegovci snage i volje da žive zajedno u slozi jedni sa drugima ili o tome niko ne razmišlja u Bosni i Hercegovini?

---

4. KO, kome i šta mora oprostiti u Bosni i Hercegovini za svoje dobro?

---

5. Čija je Bosna i kome je ona potrebna?

Autor stranice je već dao odgovore, ali mene iteresuju vaši stavovi.

Izvor: http://www.tito-bihac.org/moj%20blog.html

U Bosni ce zapoceti revolucija i onda se prosirit kao pozar slobode i na ostale republike!!!

jel to misliš i na sloweniju...?
jer kako znas hebe nas ta eu, zato moramo biti brzi i zauzeti hrvatsu prije no sto zapad to ucini...a znate da je hrvatska najbliza eu od ovih ostalih!!!

TitovPionirNicaze (citat):

jel to misliš i na sloweniju...?
jer kako znas hebe nas ta eu, zato moramo biti brzi i zauzeti hrvatsu prije no sto zapad to ucini...a znate da je hrvatska najbliza eu od ovih ostalih!!!

a bio si reko da si za mirni nacin, HEHE, mirnim nacinom necemo stvorit jugoslaviju NIKADA, tako da se onda nemoramo zuriti ako ce mo tim putem!!1

Da, EU... Misliš da će EU dopustiti krvoproliće koje nije u njihovu korist već upravo PROTIV njih i njihovog sistema?

AKO SI MI BOJIMO BILO KOGA NISMO VRIJEDNI DA IMAMO JUGOSLAVIJU!!!
MISLIS DA SE TITO BOJAO 1941 SVABA, TALIJANA, USTASA, CETNIKA, LJOTICEVACA, NEDICEVACA, BJELOGARDEJACA, BALISTA..... E PA NIJE!!!
A VI STE SE UPASILI EU-a! hahaha TAKO NECEMO DALEKO NAPREDOVAT!!

eh sad procita odgovor na 4. pitanje i jako mi se svidio odgovor jer tako i ja razmisljam to se vec dogadja jer sve Banke su strane energopetrol je prodan INI,Ina ubrzo ide austrijancima,Dodik je prodo naftu rusima telekomRS je prodan Srbiji evo VF je prodan Konzumu a konzum grca u dugovima i izvjesno je da ce ga kupit veca riba jos malo pa ce nam doc i McDonalds pa necemo vise ni cevape sok koji pije je Coca Cola mlijeko je Meggle PIVO je heineken ili Stella nemas domace fabrike odjece nemas nista mi smo bukvalno radna snaga a nas brine tzv opstanak naroda nedo nam Bog napasce nas ovi nasi s kojima smo zivili vec 1000.
Po meni ulazak u EU je obra stvar jer kad skontamo da nemamo nista onda cemo vidjet da medju nama nema razlike i da ako se ne ujedinimo necemo nigdje otici ,dakle Partizane Titov ti mozes izaci na ulicu vikat i pokrenit revoluciju ali niko te nece pratit bar dok ne dobijemo dovoljan motiv a mislim da ulazaskom u EU doijamo jedan veliki ravan onima koji su i ranije ujedinjavale nas narod

ovom narodu je dosta revolucija,krvi,oruzja i ratova tako da se nasilnim putem nece nista postic...

Adi (citat):

ovom narodu je dosta revolucija,krvi,oruzja i ratova tako da se nasilnim putem nece nista postic...

POCINJETE MI ICI NA ZIVCE!!! JA VAMA KAZEM I OBJASNIM ZASTO NEMORE ICI MIRNO A VI MENI OPET ISTO!! STALNO SE VRTITE U KRUG ZATO STO NEMATE ARGUMENTE KOJIMA BI MENI ODGOVORILI!! PRVO PROCITAJTE KOMUNISTICKI MANIFEST I JOS KOJU KNJIGU PA MI SE TEK ONDA JAVITE!!!

Titov pioniru!
Usamljen si i zato pored toga sto si procitao Komunisticki manifest provaj procitati jos stosta, a posebno probaj nesto osmisliti i reci ,,Kako"..
Puske su davno izasle iz mode i to zaboravi...
Od kako je izmisljen kompjuter puske su izasle iz mode...
Puske sluze samo zato da bi se ljudi medjusobno ubijali do jedne granice, dok ne skontaju da se moraju dogovoriti..

vox (citat):

Titov pioniru!
Usamljen si i zato pored toga sto si procitao Komunisticki manifest provaj procitati jos stosta, a posebno probaj nesto osmisliti i reci ,,Kako"..
Puske su davno izasle iz mode i to zaboravi...
Od kako je izmisljen kompjuter puske su izasle iz mode...
Puske sluze samo zato da bi se ljudi medjusobno ubijali do jedne granice, dok ne skontaju da se moraju dogovoriti..

Kao prvo ja nisam pionir nego PARTIZAN;
a kao drugo da malo gledas bolje znao bi da sam vec odgovorio KAKO, cak sam citavu temu otvorio...
A ti idi procitaj neku lijepu knjigu i nemoj se sramotit...

Prevelike su razlike medju ljudima i mrznja se siri tako brzo... To je sve zbog onog rata koji je bio 92, 93 kad vec.
Neki ljudi ne zele da zaborave i zato ljudi u Bosni i Hercegovini nece biti ujedinjeni. Budimo realni.

Mržnja umire, polako ali sigurno.
Uzmi da su se devedesetih (nakon rata) maltene svakodnevno na zivodima Bijeljine pojavljivali anti-muslimanski grafiti.

A danas?

Omladina polako shvata da od te mržnje nema hljeba niti napretka.



Njemačka je 40tih bila neprijatelj skoro cijelom svijetu, a danas?

Proće i ovo nevrijeme, kad tad. A naše je da taj proces ubrzamo.

Ja samo snadem ako sam bio u Bosni, ljudi samo jedno pricaju... Koje koga ubio, ko je musliman ko je hrvat ko je srbin. I prico sam sa omladinom, i pito sam hi sto se nedisete protivh ovih Politicara, kazu necu imam moju Sozialu i ako bi poceo dosobi rat. Mi jos Loyalni moremo pokusati na mirni nacin ako to neide i oni naz liqidiraju onda imamo druze Titov Partizan za Revoluziom.

Već smo ranije govorili, a u daljem razlaganju pokazaćemo podrobnije, da se Marksovo i Engelsovo učenje o neizbežnosti nasilne revolucije odnosi na buržoasku državu. Ona ne može biti smenjena državom proleterskom (diktaturom proletarijata) putem "odumiranja", nego samo, po pravilu, nasilnom revolucijom. - Lenjin

Smena buržoaske države proleterskom nemoguća je bez nasilne revolucije. - Lenjin

Buržoasku državu može "ukinuti" samo revolucija. - Lenjin

Samo silom se može vratiti sve na staro...a dotad dok svako ima pravo da sere nema nama ništa od ovog

Naiđoh slučajno na ovaj interesantan tekst:

Citat :

Deklaracija Radničko-komunističke partije Bosne i Hercegovine o uzrocima i karakteru rata u Bosni i Hercegovini

1. Dio građana Bosne i Hercegovine smatra da treba početi proces zaboravljanja onoga što nam se dešavalo od 1990. godine i da se samo tako može uspostaviti tolerancija i nacionalna ravnopravnost. Mi mislimo suprotno. Nacionalisti svoje teze sa pojačanom pažnjom propagandno nameću građanima naročito pred izbore i u vrijeme zaoštravanja ekonomskih, socijalnih ili političkih problema. U nemogućnosti da ponude program ekonomske, socijalne i moralne obnove, oni popularnost i uticaj žele učvrstiti ponovnim pozivanjem na stare nacionalističke parole.

2. Suzbijanje nacionalističkih pogleda na davnu i blisku prošlost je jedini način za suzbijanje uticaja nacionalističkih snaga i okretanje ka rješavanju životnih problema. Opstanak moćnog nacionalizma na ovim prostorima će omogućiti opstanak trajne nacionalne mržnje, koja će u većoj mjeri izbijati s vremena na vrijeme i prijetiti stabilnosti društva. Zato je neophodno istinito ocijeniti karakter i uzroke rata u BiH i tom istinom pobijati nacionalističku propagandu, a nacionaliste onemogućiti kao uticajnu političku snagu.

3. Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine polazi od stava da se predratna, ratna i poslijeratna zbivanja u BiH ne mogu posmatrati odvojeno od ukupne krize društvenog sistema SFRJ. Bosna i Hercegovina je bila dio jugoslovenske federacije i socijalističkog društva, pa se njegova kriza nužno morala odraziti i na SRBiH. Nacionalna isključivost i mržnja nisu prirodno osjećanje naših naroda. One izbijaju u tačno određenim, za njih povoljnim uslovima, kad zaoštravanje krize to postavi na dnevni red. Nije čudo što je nacionalizam u naročito jakim oblicima ispoljen tokom 70-ih, a još više 80-ih godina. To su decenije u kojima vladajuće snage nisu bile spremne da učine odlučne korake u pravcu suzbijanja krize. U uslovima truljenja svih pora društvenog sistema i nesposobnosti rukovodstava SK da to izbjegnu, ojačale su snage koje su 1945. bile poražene. Kriza ekonomskog i političkog sistema je morala obuhvatiti i sferu nacionalnih odnosa. Nije tačno da oni nisu bili kvalitetno uređeni u SFRJ i SRBiH. Problem je u tome što dobro uređeni nacionalni odnosi mogu opstati samo u dobro uređenom i zdravom društvu. Iz ovoga zaključujemo da nacionalizam nije nešto što je bilo prirodno, ali nasilno gušeno, pa je kad-tad moralo izbiti na površinu. Takođe zaključujemo da on nije vještački unesen u Bosnu i Hercegovinu iz drugih republika, nego je izrastao iz opšte krize bosanskohercegovačkog društva.

4. Tačno je da su nacionalizmi u Srbiji i Hrvatskoj, oličeni u tadašnjim režimima i opozicionim snagama, imali teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini. To je postalo sasvim jasno i očigledno u aprilu 1992. godine, kada su beogradski i zagrebački režimi vojno, finansijski i propagandno pomogli svoje istomišljenike u Bosni i Hercegovini. Iako nije sasvim poznato šta se dogovaralo u Karađorđevu u proljeće 1991. godine, ipak su učesnici tih dogovora potvrdili da se raspravljalo o podjeli Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske. Učešće srbijanskih i hrvatskih paravojnih jedinica, kao i visok stepen političke jednodušnosti između Mostara i Zagreba, odnosno Pala i Beograda, potvrđuju da je postojao plan stvaranja «Velike Hrvatske» odnosno «Velike Srbije». Dokaz za to su i Statut HDZ-a BiH iz avgusta 1990. godine u kome se kaže da je HDZBiH sastavni dio HDZ-a sa sjedištem u Zagrebu, kao i program SPS-a iz oktobra 1992. godine kojim se ističe da »novu» Jugoslaviju čine Srbija, Crna Gora i oni iz bivše SFRJ koji joj žele pristupiti. Time je dat politički osnov za priključenje RS i RSK SR Jugoslaviji. Krajem 1991. je proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je uključila i neke opštine sa većinskim srpskim i bošnjačkim stanovništvom. Januara 1992. je proglašena Srpska republika Bosna i Hercegovina. Obje tvorevine su proglašene u suprotnosti sa tada važećim ustavima SFRJ i SRBiH.

5. U vrijeme rasplamsavanja jugoslovenske krize režim u Srbiji je isticao svoju privrženost opstanku SFRJ. Bošnjačko političko vođstvo u BiH je, pak, isticalo svoju privrženost građanskoj i cjelovitoj BiH. I jedni i drugi su obmanuli javnost i svoje sljedbenike. Pored srpskog i hrvatskog nacionalizma u BiH, koji su javno i otvoreno zagovarali kontinuitet sa politikom ustaškog i četničkog pokreta iz perioda 1941-1945. postojao je i bošnjački (u to vrijeme - muslimanski) nacionalizam, koji se naslanjao na ideologiju i tradicije ekstremno-nacionalističkog mladomuslimanskog pokreta. Poznato je da je ustaški pokret zagovarao etnički čistu hrvatsku državu i, kao rezultat toga, sproveo nezapamćen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Nacionalističko vođstvo u Zagrebu i njihovi istomišljenici u Sarajevu i Mostaru su isticali značaj i veličinu tzv. NDH i time javnosti pokazali pravo lice. Srpski nacionalizam u BiH se oslanjao na tradiciju i ideologiju četničkog pokreta, koji je takođe zagovarao stvaranje etnički čiste srpske države i u tom cilju izvršio niz masovnih zločina. Bošnjački nacionalizam se, kao što je rečeno, oslanjao na «Mlade muslimane» i njihov san stvaranja islamske države, kao i teze Alije Izetbegovića o nužnosti islamske države svugdje gdje su muslimani većina. Osnivači SDA su bili isti oni ljudi koji su 1941. zagovarali autonomiju BiH u okviru Hitlerove države, a 1949. godine suđeni zbog ekstremno-nacionalističke propagande. Isticanje ovakvih ideologija kao osnova tri nacionalna pokreta je bilo uvod u krvavi rasplet jugoslovenske drame.

6. Referendumi organizovani u BiH nego i drugim republikama početkom 90-ih godina su bili nelegalni i nelegitimni. Nacionalistima su oni bili potrebni kako bi pokazali privrženost svojih naroda ideji nezavisnosti. Ali, tada još važeći Ustav SFRJ iz 1974. kao i Ustav SRBiH nisu uopšte predviđali mogućnost cijepanja zajedničke države na bilo koji način pa ni referendumom. Bošnjački i srpski referendumi su bili manipulacija bošnjačkih i srpskih nacionalista. I prije njihovog održavanja su se znali rezultati. Referendumi su samo još jače vezali bošnjački i srpski narod za nacionalističke lidere i stvorili još veći jaz između njih.

7. Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine ne smatra da je izvršena agresija na Bosnu i Hercegovinu. Tačno je da je ona u aprilu 1992. priznata kao nezavisna država. Međutim, to priznanje je bilo politički čin, u interesu svjetskog kapitala kome je odgovaralo započinjanje rata kod nas. Na žalost, u trenutku priznanja Bosna i Hercegovina nije postojala kao država. Nastale su tri nezavisne državice, iako bez međunarodnog priznanja. Po definiciji međunarodnog prava, država ima tri odrednice: teritorija, stanovništvo i vlast. Vlada u Sarajevu, koja je priznata kao zastupnik nezavisne države Bosne i Hercegovine, je, međutim, imala kontrolu na oko 1/3 teritorije. Na preostale 2/3 ona nije vršila suverenu vlast. A suverenost je bitna odrednica države. Bosna i Hercegovina je, pod udarima nacionalizma, potpuno uništena. Ona je obnovljena krajem 1995. godine, iako ne u obliku koji mi ističemo kao svoj krajnji cilj.

8. Iako rat u Bosni i Hercegovini smatramo građanskim, time ne želimo reći da Bosna i Hercegovina, između ostalog, nije bila žrtva velikosrpskog i velikohrvatskog projekta. Naprotiv, pokušaji proširenja teritorija Srbije i Hrvatske na račun Bosne i Hercegovine su bili očiti. To se nije desilo samo zato što je tzv. međunarodna zajednica, čineći apsurd nepriznavanja spoljnih granica SFRJ, insistirala na poštovanju republičkih granica.

9. Tokom rata i poslije njega smo bili svjedoci teških zločina i kršenja ljudskih prava od strane tri nacionalistička režima. Oni nisu bili slučajni ili djelo pojedinaca. Zločini su proistekli iz ranije pripremljenih planova srpskog i hrvatskog vođstva da stvore etnički čiste države, odnosno bošnjačkog vođstva da stvori državu BiH pod dominacijom jednog naroda i jedne vjere. Sve ovo potvrđuju brojnost zločina, činjenica da njihovi počinioci nisu krivično gonjeni i kažnjavani, ali i bjesomučna nacionalistička propaganda koja je pripremila svijest naroda za opravdavanje zločina. Tačno je da nisu svi počinili jednak broj zložina, ali je ta činjenica nevažna za ocjenu politika koje su oblikovane u Sarajevu, Palama i Mostaru. Bitno je da su tri nacionalistička vođstva imala u osnovi iste ciljeve. Treba ispitati i registrovati svaki zločin, pa i reći koliko je ko zločina učinio. To, ipak, ne opravdava «vaganje» stepena odgovornosti pojedinih režima, jer su oni isti obzirom na prirodu učinjenih zločina, na proglašavanje njihovih počinilaca za ratne heroje, kao i za «ispiranje mozgova» u cilju skrivanja i opravdavanja zločina.

10. Dokaz njihovog ekstremizma je i vojna pomoć sa strane koju su oni primali: Srbi od srbijanskog režima, Hrvati od hrvatskog, a Bošnjaci od islamističkih fundametalista iz Irana (instruktori Islamske revolucionarne garde).
Rat u BiH nije bio ni otadžbinski, ni domovinski, ni odbrambeno-oslobodilački. Gledajući pojedine gradove i sela, možemo vidjeti da su se ovdje-ondje branili i Bošnjaci i Hrvati i Srbi. Gledajući u cjelini, rat je vođen za osvajanje što više teritorija. Rat je vođen za to da radnička klasa i seljaštvo budu dezorganizovani i zavedeni nacionalizmom kako bi ih političke elite i kriminalni krugovi što lakše opljačkali. Duboko ukorijenjeno ratno i poratno profiterstvo to potvrđuju. Poslije 1945. su eliminisani svi ratni profiteri. Poslije 1995. nijedan. Partizanski i komunistički rukovodioci iz rata nisu donijeli nikakvog materijalnog bogatstva. Nacionalni usrećitelji jesu. Njihove porodice su obezbijeđene. To je dokaz karaktera ovog rata, kao i činjenica da su porodice poginulih - šehida i učesnici rata na sve tri strane iz njega izašli krajnje siromašni, poniženi i obespravljeni. Rat u Bosni i Hercegovini je imao izrazito klasno obilježje, jer je predstavljao sredstvo za postizanje osnovnog cilja: uspostavu kapitalističkog poretka zasnovanog na ugnjetavanju i vladavini šačice profitera i partijskih vođa. Tim ratom je trebalo podijeliti dotad jedinstvenu jugoslovensku radničku klasu i na taj način za duže vrijeme onesposobiti jedinu društvenu snagu koja bi se mogla suprotstaviti uvođenju kapitalizma i profiterstvu.
Stabilnosti i ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini neće biti dok su na vlasti nacionalisti. Ovdje ne mislimo samo na ekstremiste iz SDS, SDA i HDZ, već i na vajne umjerenjake iz SDP-a, SNSD-a, SPRS i sličnih stranaka. Njihovi lideri i članstvo su pod jakim uticajem nacionalizma, prihvataju i šire istu nacionalističku priču o uzrocima i karakteru rata i time ne mogu dovesti do pomirenja. Da su nacionalistima bili u interesu mir i ravnopravnost, ne bi dovodili paravojne formacije iz Srbije i Hrvatske, niti mudžahedine iz muslimanskih zemalja. Da su htjeli ravnopravnost, oni bi je ostvarili bar poslije rata, pa bi se prognanici vratili kućama i mirno živjeli. Činjenica je koju znaju svi građani da se ljudi još uvijek moraju stidjeti ili bojati zbog imena koje nose ili boga kome se mole. Takvo stanje ne otklanjaju ekstremni nacionalisti koji od mržnje žive, ali ni umjereni socijalisti/socijal-demokrati, koji se povode za nacionalističkom sviješću umjesto da je mijenjaju.

U Bijeljini, januara 2004. godine

Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine

Moram priznati, veoma objektivan i nepristrasan tekst.
Ljudi koji još ne znaju šta se tačno zbilo ovde mogu dobiti realnu, objektivnu, i u neku ruku srednju istinu, istinu koja ne vuče ni na čiju stranu, o svemu.

Šta mislite da li bi valjalo distributirati ovaj tekst širom države?
Anonimno zaljepljeni plakati po zidovima ili za to predviđenim mjestima.
Prvih, recimo 100 plakata će biti raskomadano, ali će bar neki zastati da vide šta to zapravo piše.

I u footer-u stoji da je Radničko-komunistička partija BiH zasijela 2004.
Znači da još postoje?
Zna li ko šta o njima?

Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine
Izvor: Wikipedija


Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine je vanparlamentarna politička stranka koja djeluje na prostoru Bosne i Hercegovine od 2000. godine. U svom djelovanju rukovodi se marksističkom teorijom, a ideološki se definira kao zagovornik demokratskog samoupravnog socijalizma.

O stranci

RKPBiH se u svom programu opredijelila i za poštovanje građanskih političkih sloboda, u koje spada i sloboda stranačkog organiziranja i djelovanja. Iako prihvaća višestranačje i u socijalizmu, stranka smatra da glavnu logu u procesu političkog odlučivanja trebaju imati građani neovisno od eventualne stranačke pripadnosti, dok bi moć odlučivanja političkih stranaka bila radikalno smanjena.

RKPBiH se deklarira kao jugoslavenska stranka, što znači da joj je krajnji cilj obnova Jugoslavije u granicama do 1991. Smatra da se zemlja nije raspala, nego je razbijena djelovanjem nacionalističkih političkih pokreta, koji su u njenom rušenju vidjeli svoj politički i ekonomski interes.

RKPBiH je 2005. godine aktivno sudjelovala u kampanji prikupljanja potpisa sa zahtjevom Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine za izmjene zakona o PDV-u. Ovo je jedina stranka u Bosni i Hercegovini koja se protivi ulasku zemlje u EU i NATO pakt.

Stranka je jedan od inicijatora suradnje komunističkih i radničkih stranaka sa prostora bivše Jugoslavije. Postignuta je vrlo bliska suradnja sa organizacijama koje djeluju u svim jugoslavenskim republikama, a najviši oblik te suradnje jest Prva jugoslavenska konferencija komunističkih i radničkih stranaka, koja je na inicijativu RKPBiH održana u Beogradu, 26. i 27. ožujka 2005. Na toj konferenciji izabran je Koordinacijski odbor ovih stranaka, čiji je trenutni predsjedavajući predsjednik Glavnog odbora RKPBiH. Članovi ove stranke aktivno sudjeluju u ostvarivanju nekih drugih zajedničkih projekata jugoslavenskih komunista i drugih radikalnih ljevičara.

RKPBiH ostvaruje suradnju sa više od 80 komunističkih i lijevo-socijalističkihstranaka iz cijelog svijeta. Predstavnici RKPBiH su u više navrata sudjelovali (neposredno ili šaljući svoje referate) na mnogim međunarodnim konferencijama - u Ateni, Solunu, Bruxellesu, Mexico Cityu i drugdje. Također su predstavnici turskih, grčkih, švedskih i ruskih komunista i lijevih socijalista posjetili RKPBiH.

RKPBiH katkad izdaje novine Glas slobode.

Evo jos jedna rezolucije od RKP BIH. Ja sam stekao dojam o toj partiji kao jednoj Trockisticko-Titoistickoj organizaciji, koja nije bas 100% na Titovim Stazama Revolucije...

Rezolucija o Bosni i Hercegovini
05.01.2005

1. Bosna i Hercegovina se nalazi u dubokoj ekonomskoj, socijalnoj, političkoj i moralnoj krizi. Može se reći da je potresa duboka sveobuhvatna kriza, za koju je nemoguće reći kad će biti riješena. Izvjesno je da će trajati dugo i da će se zaoštravati u narednom periodu. Društvo u Bosni i Hercegovini se kreće u protivrječnostima koje proizilaze iz same njegove prirode, ciljeva kojima teže njegovi nosioci i nepostojanja jakih opozicionih pokreta.
2. Naročito je opasna kriza koja se ispoljava u neriješenim međunacionalnim odnosima. Ona ne znači da Bosna i Hercegovina ne može opstati kao višenacionalna zajednica, već samo to da ona ne može opstati bez dubokih kriza i stalnih sukoba ukoliko počiva na nacionalističkoj ideologiji i vladavini nacionalnih stranaka. Bosni i Hercegovini nisu potrebni samo novi ljudi, već i novi politički i društveni pokreti, koji bi bili oslobođeni nacionalizma. Ukoliko se ovi pokreti ne pojave, Bosna i Hercegovina će postati žrtva sukoba nacionalističkih elita, koje će, u namjeri da prikriju i opravdaju stvarnu pljačkašku prirodu svoje vladavine, produbljivati međunacionalnu mržnju i vjersku netoleranciju. Povremeno zaoštravanje sukoba u cilju vlastite promocije je stari oprobani metod nacionalista, koji im je dosad davao dobre rezultate.
3. Nacionalizam je ideologija koja daje dobre rezultate u periodima kriza, kad ljudi ne vide njene stvarne uzroke i uzročnike i kad je, zbog straha od sutrašnjice, lako manipulisati njihovim osjećanjima. Tad im se nacionalisti, koji inače ne nude nikakav ekonomski i socijalni program, osim onaj koji počiva na pljački i ukidanju prava, prikazuju kao spasioci nacionalnih interesa od onih koji ugrožavaju i tlače njihovu naciju. U Bosni i Hercegovini je nacionalistima sve manje moguće da se predstavljaju takvima, jer je petnaest godina njihove vladavine jasno pokazalo kakvi su sadržina i ciljevi njihove politike. Ljudi se okreću svakodnevnim problemima i sve više uočavaju da su nacionalisti uzročnici duboke društvene krize. Zato sve manje glasaju za njih. To su pokazali i opštinski izbori 2004. godine, na kojima je za nacionaliste glasalo manje glasača nego ikad ranije, a više od 50% glasača uopšte nije glasalo. Iako nekima na prvi pogled izgleda da su nacionalisti ponovo pobijedili, to nije tačno, jer više nemaju podrške većine. Nacionalizam ostaje dominantna politička ideologija, ali nacionalističke stranke više nemaju legitimitet da vladaju.
4. Stalne rasprave o sudbini Bosne i Hercegovine, koje nacionalisti obnavljaju kad god se pojave ekonomski i socijalni problemi koje ne žele riješiti u interesu većine, produbljuju međunacionalne sukobe. Državno uređenje Bosne i Hercegovine je komplikovano. Ono u sebi sadrži konfederalne i federalne elemente, iako je očigledno da se Bosna i Hercegovina posljednjih godina kreće ka federalnom modelu. Komunisti podržavaju ovu tendenciju i smatraju da Bosna i Hercegovina u ne tako dalekoj budućnosti treba da se preobrazi u modernu federaciju, sa više ovlašćenja zajedničkih institucija nego dosad. Postojeći entiteti će ostati i u narednom periodu, jer nema ni minimuma saglasnosti o njihovom ukidanju. Iako komunisti programski nisu za trajni opstanak entiteta, oni smatraju da u ovom trenutku nema uslova za njihovo ukidanje, jer bi to izazvalo velike međunacionalne sukobe, a odnose između bosanskohercegovačkih nacija, posebno Srba i Bošnjaka, dovelo do tačke na kojoj su bili pred izbijanje rata 1992. godine. Entiteti treba da postanu zaista multinacionalni, kako u nazivu i državnim simbolima, tako i u sastavu stanovništva i organa koji u njima vrše vlast. To još uvijek nije slučaj, tako da, osim u zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine, nigdje u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše zaista multinacionalna vlast.
5. Komunisti će u narednom periodu podržati sve one ustavne promjene koje će dovesti do uvođenja i učvršćenja principa nacionalne ravnopravnosti. Kako se u ovom trenutku nacionalna ravnopravnost, skoro u cijelosti, može ostvariti samo na nivou funkcionisanja zajedničkih institucija, prihvatljivo je proširenje njihovih nadležnosti. Dakako, pravog pomaka ka rješenju teških međunacionalnih odnosa neće biti dok i entitetski organi ne budu funkcionisali na principima pariteta i konsenzusa, što znači da nigdje u Bosni i Hercegovini neće biti moguće preglasavanje i dominacija jedne ili dvije nacije. Prilikom analize političkih odluka o promjeni državne organizacije ili prenošenju nadležnosti na nivo države Bosne i Hercegovine, komunisti će se rukovoditi jedino činjenicom kako to utiče na praktično postizanje nacionalne ravnopravnosti.
6. Pripadnici radničke klase i ostalih socijalno ugroženih slojeva stanovništva, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, nemaju nikakvog interesa da učestvuju u raspravama koje pokreću nacionalističke elite. Njima odgovara samo državno uređenje Bosne i Hercegovine koje će omogućiti izlazak iz krize, a to je ono uređenje koje će konačno onemogućiti nacionalizam kao političku ideologiju. Zato radnička klasa ima životni interes da bude nosilac ideje međunacionalnog pomirenja i nacionalne ravnopravnosti. Iako je praksa pokazala da samo zajedničke institucije funkcionišu i mogu funkcionisati na principu nacionalne ravnopravnosti i time štite svaki pojedini nacionalni interes, nacionalisti se ne žele odreći svoje vlasti u entitetima i kantonima, što je još jedan dokaz da rat nije vođen za odbranu nacionalnih interesa, već za osvajanje teritorija na kojima bi svaki nacionalistički pokret vršio totalnu vlast.
7. Bosna i Hercegovina treba da teži što čvršćem povezivanju sa državama nastalim razbijanjem SFRJ. Veze koju su dosad uspostavljene treba jačati, vodeći pritom računa da ne budu ugroženi ekonomski interesi Bosne i Hercegovine. U svim integracijama koje predstoje, glavne treba da budu one između srodnih naroda koji su preko sedam decenija živjeli u zajedničkoj državi.

dobro to, al meni se svidja Mirzina ideja da polijepimo plakate s ovim gore tekstom, bilo bi predobro
anonimno...

Red GreetinG (citat):

dobro to, al meni se svidja Mirzina ideja da polijepimo plakate s ovim gore tekstom, bilo bi predobro
anonimno...

Vi se dogovorite,ja sam spreman da oblijepim cio grad

Ja sam za da se "Deklaracija Radničko-komunističke partije Bosne i Hercegovine o uzrocima i karakteru rata u Bosni i Hercegovini" pokrije nekim drugim naslovom, nešto što bi privuklo pažnju prolaznika, nešto kraće.
Te da se masovno proširi po gradovima. Na prometnim mjestima.

Što se tiče promjena teksta, nema neke potrebe osim možda da se izostave redundantne informacije. Direktnosti radi.
Za autorska prava, pa i ne moramo brinuti posebno

Neka se jave oni koji su voljni da potpomognu akciju i neka kažu koja mjesta/gradove mogu pokriti.
Znajte odmah da bi troškove za štampanje i multipliciranje tih primjeraka snosili članovi akcije. Ja za svoj grad, drug Mostar_yu za svoj grad itd.

Uspijemo li u ovome, bio bi to prvi korak naše zajednice ka uklanjanju tenzija.

Imate pokriven i Vitez s okolnim jestima...definitivno ZA!!!